>skyward

Gledam, promatram, mirišem... znam
Prsti na nogama više se nevide,
koljena od čelika, vrat od svemira,
savija se pod zvijezdama, siše galaksije
jedan prozor, jedan čovjek
gledaju u pustinju, prate, uče

kroz prozor razvlače se žice, sviram ih...

Što samo to postao, pustinja, kap...
Kada nikoga nema preostaje samo šupljina, duboka jeka groznih glasova.
Bodu me tolike zvijezde, toliko da ne osjećam ruke, malo ju protresi i zvijezde će nestati...
Riječi iz knjige... Čovijek u tami, gospodin...
Satovi se razbiti da nestane protok vremena.
Samo bi lebdio na horizontu, prekriven zrakama sunca.
Dotakni moje oči, usudi se, probaj!
Govori mi o svojim bolovima!